Sarajevo ti je prijatelju k’o plaha i nezasita ženska, što joj više daješ ona više traži

Samo u Rajvosa važi ona naša stara bosanska: "Samo pošteno, pa ko koga prevari"

0
Samo u Rajvosa važi ona naša stara bosanska: "Samo pošteno, pa ko koga prevari"

Kada sam prije četrdeset i kusur godina išao od Baščaršije do Marindvora, ni sanjao nisam da će Sarajevo biti mjesto svih mojih nesporazuma, da ću svih tih četrdeset i kusur godina biti u stalnom sukobu i grad sa mnom i ja sa gradom, jer Sarajevo ti je prijatelju k’o plaha i nezasita ženska, što joj više daješ ona više traži.

Kad mi se grlo osuši stanem pored Begove džamije, napijem se hladne vode i onako tiho s noge na nogu nestanem niz Sarače, nestanem k’o što su nestali mnogi putnici namjernici od Bašeskije do Lataša i mnogi znani i neznani koji skončaše po brojnim grebljima sarajevskim. Eto i ja odlučih da budem jedan od njih. Odlučih u ovom gradu u kojem je sve u sukobu a sve se slaže.

Kad u podne čujes mujezina sa jedne od brojnijeh sarajevskih džamija, u isto vrijeme čujes i zvona sa Katedrale i zvona sa Stare pravoslavne crkve. Ako bolje oslušneš, čujes i zveket para iz obližnjih dućana. Broje pare sarajevski trgovci: “Tri meni, jedan tebi, jedan njemu, a državi jok. Četiri meni, jedan tebi, jedan njemu, a državi jok”.

Tako punih četiristotine i pedeset godina. Neka brate i treba tako. A kad se ja zaželim promjene, odem jal’ lijevo prema Bistriku, jal’ desno prema Sedreniku. Stojim pored stare bistričke stanice a duša mi u grlu, ne od umora i brda, nego od neke čudne jeze koja mi nadire iz drobine, ama šta je? Podamnom je grad. To je pravi grad. To je moj grad. I evo već punih trideset i kusur godina razmišljam: Koji je to grad u kojem nema sukoba? Koji je to grad kojeg volim više od Sarajeva? Ima samo jedan grad. Taj grad je Rajvosa.

Samo u Rajvosa sjediš u Vatrogasnom drustvu na Bistriku, sjediš sa poznatim sarajevskim lopinama. Prića jedan kako je neke davne jal’ šeset druge, jal’ šeset treće godine jedan od Pašine raje, poznati sarajevski džeparoš, izbunario jednog Švabu nasred čaršije. Izvuk’o mu novčanik pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk’o pa mu ga jope vratio, pa mu ga jope izvuk’o. Neka, mater mu debelguzu, kad ne osjeća. Onda otiš’o na Slatko ćoše, istres’o novčanik pred noge i svu lovu udjelio nekoj sirotinji. Gledala murija pa mu oprostila, jer samo u Rajvosa nema sukoba. Tamo se i murija i lopovi slažu.

Samo u Rajvosa važi ona naša stara bosanska: “Samo pošteno, pa ko koga prevari”

SarajevoGrad.BA

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here