Prije 74 godine, tačnije u noći s 27. na 28. mart 1945. godine, 55 Sarajlija

0

Prije 74 godine, tačnije u noći s 27. na 28. mart 1945. godine, 55 Sarajlija, boraca protiv fašizma, obješeni su na Marijin-Dvoru u Sarajevu.

Na vješalima su se našli po odluci ustaškog prijekog suda, tačnije ustaškog stožera zločinca Maksa Luburića, i to pred samo oslobođenje Sarajeva u Drugom svjetskom ratu.

Ilegalci, kako su se tada zvali antifašisti svih bosanskohercegovačkih religija i nacija, visili su na marindvorskim kestenovima. Vješanje je imalo za cilj zastrašiti Sarajlije, a među osuđenima bilo je i policajaca koji su vješani po noći da ne bi Sarajlije vidjele da je pola njih mrtvo, a koji su bili pretučeni u to vrijeme u policiji.

Tako su građani Sarajeva bili jako iznenađeni ujutro kada su prolazili pored aleje kestenova i vidjeli da svaki kesten ima po jednog obješenog ilegalca.

Inače, obješeni su zbog navodne odgovornosti za smrt trojice ustaških policajaca, iako je vješanje ovih lica nesumnjiva odmazda nad nevinim ljudima.

Na Marijin-Dvoru su obješeni: Omer Fazil Omer, Ragib Sarić, Ćamil Skando, Muradin Čobo, Hajro Hadžović, Mahmut Arslanagić, Hamid Avdić, Mustafa Spahalić, Hamid Talović, Hasan Hajdarević, Alija Meretlić, Salih Mujkanhodžić, Ahmed Vilogorac, Šućrija Lukavac, Afan Opijač, Huso Islamović, Lutvija Šaran, Pašo Avdić, Salko Zubčević, Avdo Mulahasanović, Edhem Kusturica, Pavle Pavlin, Anđa Buđen, Ragib Kreho, Omer Delalić, Edhem Sarić, Muhamed Potogija, Mehmed Karamehmedović, Suljo Pašić, Stanko Rojnik, Kasim Sarić, Žarko, Veljko i Zora Odović, Mane Levnajić, Ana (Anka) Pauković, Štefanija Čerkez, Ilijas Smajlagić, Stanislav Keško, Hašim Šukrin, Ines Samardžić, Hamdija Hodžić, Mustafa Ćemalović, Marinko Tuševljak, Dušan Močević, Vladimir Mirković, Milan Živak, Mićentije Tadić, Milosav Mikailović, Joco Likić, Miloš Čikić, Milorad Petrović, Borivoj Perić, srednjoškolci Vidoje Stević i Slobodan Nikolić.

A, onda se nastavilo – presudom “Prijekog ratnog sud stožernika Luburića”, 29. marta 1945. strijeljano je 41 lice bošnjačke, hrvatske i srpske nacionalnosti. Za sva lica se u presudi navodi da su bili organizovani komunisti iako su neki od njih bili samo simpatizeri KPJ i partizanske borbe. Neposredno nakon oslobođenja Sarajeva formirana je komisija koja je ekshumirala žrtve ustaškog zločina u vili “Folkert” (poznatoj i kao vila “Berković”), u kojoj je stolovao Maks Luburić. U dvorištu vile pronađena su 23 plitko zakopana leša. Komisija je utvrdila da su sve žrtve ubijene tupim predmetima ili klanjem.

Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (Bosne i Hercegovine) ubrzo nakon oslobođenja Sarajeva ustanovila je imena i lične podatke za ukupno 323 žrtve “Luburićeve krvave tiranije” od 18. februara do 4. aprila 1945. Druga, još masovnija, grobnica, otkrivena je na Darivi gdje su ekshumirane 74 žrtve ustaškog terora. Na leševima ubijenih su takođe bili upadljivi tragovi divljanja i masakriranja.

Dva dana pred oslobođenje Sarajeva ispražnjeni su svi ustaški zatvori u gradu, po naređenju Luburića. Preostali zatvorenici, kojih je prema nekim svjedočenjima bilo oko 460 otpremljeni su posljednjim transportom za Jasenovac. Javno tužilaštvo NR Hrvatske 1948. je na osnovu priznanja Ljube Miloša utvrdilo je da su ova 460 lica usmrćena na stratištu u Donjoj Gradini i da nisu uopšte boravili u logoru Jasenovac.

Dakle, broj žrtava ustaškog terora pod komandom pukovnika Maksa Luburića nad građanima Sarajeva, od 18. februara do 4. aprila 1945. iznosi najmanje 783 lica, iako ni ovaj broj najvjerovatnije nije konačan.

Uprkos tome, Sarajevo i Sarajlije nisu pokleknuli pred ustaškim terorom.

Strašna poruka koju su tim zločinom željele poslati ustaške vlasti ostalim građanima Sarajeva nije postigla očekivani efekt.

Na primjer, dan nakon vješanja, sarajevski ilegalci su u izuzetno rizičnim okolnostima uspjeli prenijeti i dostaviti prijeko potrebni sanitetski materijal partizanima, oslobodiocima grada.

U spomen na one koji su pali uime slobode i očuvanja tradicije slobodarskog duha Sarajeva postavljena je i spomen-ploča ispred Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Smrt fašizmu, sloboda narodu.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here